Zeleni 'povrtni' grašak, jeden nezreo i svjež, bilo je inovativan luksuz rane moderne Europe (kroz period od kasnog 15. stoljeća do kasnog 18. stoljeća). U Engleskoj, razlika između 'stočnog graška' i 'povrtnog graška' počinje u ranom 17. stoljeću. Slatki grašak, koji su Francuzi uskoro prozvali mange-tout jer su se jeli kao cijele mahune, bio je predstavljen Francuskoj iz vrtnih sajmova Nizozemske, u vrijeme kralja Henryja IV. u kasnom 16. stoljeću, preko francuskog ambasadora. Zeleni grašak je predstavljen iz Genoe, na dvoru kralja Louisa XIV. od Francuske u siječnju 1660. godine, popraćen velikim događajem; košara zelenog graška prezentirana je pred kraljem, a potom su donesena i mala jela od zelenog graška pred kralja i kraljicu. Odmah je uspostavljen uzgoj sa stajskim gnojivom te su zaštićeni pod staklom, a smatrali su se naročito luksuznom delikatesom.
Moderni oljušteni (proteinski) grašak, sa oguljenom kožicom, je proizveden kasnije u 19. stoljeću.